Od 2004. godine potrošnja električne energije u Kini raste neviđenom brzinom zbog snažnog rasta industrijskih sektora. Ozbiljna nestašica snabdevanja strujom tokom 2005. godine uticala je na rad mnogih kineskih kompanija. Od tada, Kina veoma agresivno ulaže u proizvodnju i snabdevanje električnom energijom kako bi zadovoljila potražnju industrije i obezbedila dalji ekonomski rast. Instalirani proizvodni kapaciteti struje u Kini iznosili su 443 GV na kraju 2004. a 793 GV na kraju 2008. godine. To povećanje za samo četiri godine približno je jednako trećini ukupnog kapaciteta Sjedinjenih Država, odnosno 1,4 puta ukupnog kapaciteta Japana. Većina energije tada je dolazila iz takozvanih „prljavih“ izvora.
Kina i danas sama proizvodi oko 1/3 svetske emisije ugljen-dioksida.
Iza nje su SAD sa oko 15%, Indija sa 7%, Rusija sa 5%, Japan sa 3%, dok druge ekonomije čine manje od 2%. Kineska vlada je dugo zanemarivala problem ekologije jer joj je glavni cilj bio ekonomski razvoj države, zbog čega su najveći kineski gradovi istovremeno bili i među najzagađenijima u svetu, naročito kada je reč o smogu.
Kina godinama trpi pritiske da u ime svetske klimatske politike brže sprovodi zelenu transformaciju, i to na štetu sopstvenog ekonomskog razvoja. Međutim, kada se pogledaju ukupne emisije svih država sveta od početka merenja, prema podacima Oksford Univerziteta, Evropa je do sada proizvela 30 odsto svetskih emisija ugljen-dioksida, Sjedinjene Američke Države oko 25%, a Kina tek oko 13,7%. Zaključak je da je Kina ušla u fazu brzog razvoja tek kada su emisije štetnih gasova već bile ogromne i kada je točak klimatskih promena odavno bio pokrenut.
Iz tog razloga, kineski zvaničnici ne žele da prave veće ustupke, jer smatraju da i oni zaslužuju pravo na „prljavu“ i energetski jeftiniju fazu razvoja koju su zapadne države imale ranije u istoriji. Ipak, ovo nije problem koji Kina gura pod tepih. Naprotiv, kineske vlasti su svesne razmera zagađenja, pa znaju da je 2013. godine u gradu Harbinu atmosfersko zagađenje bilo 40 puta veće od dozvoljenog, kao i da se te godine u Kini nalazilo 16 od 20 najzagađenijih gradova na svetu. Najveći uzročnici bili su veliko oslanjanje na ugalj u proizvodnji električne energije, zastarela tehnologija i veliki broj automobila.
Planovi razvoja Kine bez smoga
Kina planove svog razvoja definiše kroz petogodišnje planove. To su inicijative za društveni i ekonomski razvoj zemlje koje objavljuje KP Kine još od 1953. godine. Planiranje je ključna karakteristika kineske ekonomije, a ovi planovi sadrže detaljne smernice ekonomskog razvoja države. Njima se određuju sve oblasti, od demografskog razvoja do osvajanja svemira. Ovde ćemo se zadržati na razvoju energetskog sektora.
Jedan od prvih koraka ka smanjenju zagađenja postavljen je kao cilj 11. petogodišnjeg plana (2006–2010), kojim je bilo predviđeno da ukupno ispuštanje glavnih zagađivača bude smanjeno za 20% u narednih pet godina. Taj cilj je delimično ostvaren gašenjem više od 2000 fabrika koje su bile veliki zagađivači. Važno je i to da je, počevši od 11. plana, svaki naredni petogodišnji plan Kine imao za cilj udaljavanje od energetski „prljave“ proizvodnje energije, uz isticanje važnosti ulaganja u tehnologije niske emisije ugljenika kao strateške industrije u nastajanju, posebno u oblastima vetra i solarne energije.
To je dovelo do toga da se Kina već početkom 12. petogodišnjeg plana pojavila kao svetski lider u tehnologiji razvoja obnovljive energije.
Dvanaesti petogodišnji plan imao je cilj da učešće obnovljivih izvora energije bude 11,4% ukupne potrošnje energije tokom perioda 2011–2015. Plan je takođe predviđao razvoj sistema ultravisokog napona (UHV) kako bi se povećala integracija obnovljive energije od mesta proizvodnje do mesta potrošnje. Trinaesti plan podigao je cilj korišćenja nefosilnih izvora energije na 15% u periodu 2016–2020, a predsednik Si Đinping je u septembru 2020. predložio cilj da Kina do 2060. godine postane ugljenično neutralna.
Ulaganje u ekološki prihvatljive izvore energije ide ruku pod ruku sa smanjenjem zavisnosti Kine od uvoza uglja i nafte. Kina je danas najveći svetski uvoznik ovih energenata, pa razvoj obnovljivih izvora znači i manju zavisnost države od uvoza. Prema procenama iz 2016. godine, Kina je četvrta država na svetu po rezervama uglja na svojoj teritoriji, u količini od 149,818 miliona tona. Ipak, te rezerve odgovaraju 34,7 godišnje potrošnje, što znači da zemlja ima uglja za još oko 35 godina, zbog čega se on danas masovno uvozi.
Još gora je situacija sa naftom, gde Kina ima rezerve ekvivalentne 5,4 puta godišnjoj potrošnji. To znači da bi joj bez uvoza ostalo nafte za još oko pet godina, na nivou tekuće potrošnje iz 2016. godine i uz zanemarivanje nedokazanih novih nalazišta.
To znači da je Kina ozbiljno ugrožena kada su u pitanju energenti, a toliko velika zemlja to sebi ne sme da dopusti.
Razvoj obnovljivih izvora energije
Kina je najveći i najbrže rastući proizvođač obnovljivih izvora energije na svetu već više od jedne decenije, a tome najviše doprinose ubrzan rast kapaciteta solarne energije i energije vetra poslednjih godina.
Proizvodnja solarne energije tokom godina rasla je eksponencijalno i dostigla je 330 TWh 2021. godine. Energija vetra je druga najvažnija obnovljiva energija za Kinu. Od 2014. do 2021. kumulativni instalirani kapacitet energije vetra utrostručio se na skoro 282 gigavata. Pored toga, od 2004. do 2021. domaća potrošnja hidroenergije porasla je više od tri puta.
Procenjuje se da je samo u 2023. godini Kina izgradila novih solarnih kapaciteta koliko i ukupan instalirani kapacitet u SAD.
Kina se 2020. obavezala da će imati 1.200 GV iz obnovljivih izvora do 2030. godine, ali je na dobrom putu da taj cilj ispuni pet godina ranije. Analitičari kažu da bi Kina mogla imati čak 1.000 GV samo od solarne energije do kraja 2026. godine, od 11.000 GV koliko je globalno potrebno za postizanje ciljeva Pariskog sporazuma do 2030. godine.
Kao vodeći igrač na svetskim tržištima solarne energije, sektor proizvodnje fotonaponske opreme u Kini postao je mnogo profitabilnija industrija sam po sebi, a ne samo projekat vođen ekološkim razlozima.
Kina je danas najveći svetski snabdevač tehnologijama obnovljivih izvora energije i ima više od 80% svetskih proizvodnih kapaciteta solarne energije.
Na godišnjem nivou Kina može da proizvede 1.000 GV solarnih modula, što je trenutno duplo više od svetske potražnje.
Ova masivna proizvodnja dovodi do veoma niske cene solarnih panela i pratećih komponenti, što zabrinjava SAD i druge zemlje koje pokušavaju da razviju domaću proizvodnju. Kina se transformisala iz proizvođača u inovatora u industriji obnovljive energije i verovatno će nastaviti da značajno utiče na ovo tržište u budućnosti.
Ekološki pokret i prelazak na obnovljive izvore energije zahvatio je i autoindustriju. U sledećem tekstu na našem blogu analiziraćemo kako se razvila industrija kineskih električnih vozila i zašto je danas Kina vodeća u svetu po proizvodnji električnih vozila.